Kada nema dostupne Wi‑Fi mreže, telefon može brzo da obezbedi internet za laptop, tablet ili drugi pametni telefon preko sopstvene mobilne konekcije. Na iPhone ova funkcija se naziva Personal Hotspot, dok se kod Android najčešće nalazi u meniju Hotspot & Tethering.
Glavna prednost je praktičnost. Umesto nošenja posebnog mobilnog rutera, dovoljno je aktivirati funkciju u podešavanjima telefona i povezati potreban uređaj. To može biti korisno u kafiću, tokom putovanja ili kao rezervna veza kada kućni ili javni internet nije dostupan.
Hotspot može biti i bezbednija alternativa otvorenim javnim Wi‑Fi mrežama, jer vlasnik odlučuje koji uređaji će se priključiti. Ipak, zaštita zavisi od pravilnog podešavanja: mreža treba da ima jaku lozinku i koristi WPA2 ili WPA3 šifrovanje. Nezaštićen hotspot može omogućiti pristup i nepoznatim osobama u blizini.
S druge strane, deljenje mobilnog interneta značajno troši bateriju. Telefon će se brže prazniti, naročito ako je konekcija aktivna duže vreme ili je povezano više uređaja. U takvim uslovima korisni su power bank ili punjač, uključujući i punjenje preko laptopa.
Važan faktor je i tarifni model. Neki paketi imaju posebno ograničenje za podatke namenjene hotspotu. Nakon njegovog prekoračenja, brzina može biti smanjena ili se mogu pojaviti dodatni troškovi. Video-pozivi i striming naročito brzo troše mobilne podatke.
Brzina zavisi i od broja povezanih uređaja. Svi oni dele istu mobilnu konekciju, pa performanse mogu da opadnu kada više ljudi istovremeno koristi internet.
Kod Android, hotspot se može uključiti preko brzih podešavanja, a dužim pritiskom obično se otvaraju opcije za naziv mreže, lozinku i frekvencijski opseg od 2,4 ili 5 GHz, odnosno 6 GHz kod određenih novijih modela. Na iPhone, opcija se aktivira u Settings > Personal Hotspot uključivanjem Allow Others to Join.
Za povremenu upotrebu, telefon je jednostavno i često besplatno rešenje. Ali za svakodnevni rad, duge sesije, striming i više uređaja, poseban mobilni ruter može biti isplativiji izbor.
