Kvantni računari još nisu dovoljno moćni da razbiju današnju široko korišćenu enkripciju, ali rizik po digitalnu bezbednost više nije samo daleka teorija. Razlog je strategija poznata kao „prikupi sada, dešifruj kasnije“, pri kojoj napadači skladište šifrovane podatke sa namerom da ih otvore kada dobiju pristup dovoljno naprednoj kvantnoj računarskoj snazi.

U opasnosti su informacije koje treba da ostanu poverljive godinama: zdravstveni dosijei, bankarski sistemi, intelektualna svojina, diplomatska komunikacija i državne tajne. Čak i ako podaci danas ne mogu da se pročitaju, njihova vrednost može ostati visoka i u budućnosti.

Veliki deo internet bezbednosti oslanja se na asimetrične kriptografske sisteme kao što je RSA, kao i na algoritme zasnovane na problemu diskretnog logaritma. Kod klasičnih računara, rastavljanje velikih brojeva na proste faktore može trajati hiljadama godina. Kvantni algoritmi bi, međutim, teoretski mogli da reše isti tip zadatka za sate ili dane uz dovoljno veliku mašinu.

Postojeći kvantni procesori daleko su od tog kapaciteta. Google Willow, predstavljen 2024. godine, ima oko 105 kubita, dok bi za probijanje RSA-2048 bio potreban znatno moćniji sistem. Njegov poznati rezultat od pet minuta naspram 10 septiliona godina za superračunar odnosi se na specifičan test bez praktične primene.

Ipak, pristup kvantnom hardveru postepeno se širi putem usluga u oblaku koje ga nude po satnici. Kako mašine sazrevaju, takav model mogao bi da smanji barijeru za njihovo korišćenje i kriminalnim grupama.

Pored dešifrovanja, kompromitovanje RSA moglo bi da omogući falsifikovanje digitalnih sertifikata, koji služe za potvrđivanje identiteta uređaja i internet usluga. To bi narušilo poverenje na kojem funkcioniše veliki deo onlajn komunikacije.

Zato se preporučuje prelazak na postkvantnu kriptografiju, odnosno metode otporne i na klasične i na kvantne napade. Britanski Nacionalni centar za sajber-bezbednost savetuje organizacijama da završe početnu identifikaciju ranjivih sistema i imaju plan migracije do 2028. godine. Prioritetni sistemi treba da budu prebačeni do 2031, a potpuna tranzicija do 2035. godine.

Takva promena nije jednostavna nadogradnja. Ona zahteva pažljivo testiranje kroz ceo tehnološki sistem, jasne prioritete i koordinaciju sa dobavljačima, kako nova zaštita ne bi stvorila dodatne bezbednosne slabosti.