Miševi ne moraju sami da učestvuju u sukobu da bi se njihov mozak prilagodio agresivnom okruženju. Novo istraživanje pokazuje da samo posmatranje borbi među drugim mužjacima može izazvati promene u nervnim kolima povezanim sa agresivnim ponašanjem.

Nalazi sugerišu da napad ima naročito snažan efekat na pažnju životinja. Prema istraživačima, miševi mogu da gledaju druge mužjake kako se kreću, a da se ne pojavi isti odgovor. Ključna je situacija u kojoj posmatraju napad, jer se upravo tada aktivira mehanizam moždane plastičnosti koji menja njihovu spremnost za buduće sukobe.

U radu se ukazuje na konkretan mehanizam za ovakvo učenje putem posmatranja. Zabeleženo je šire smanjenje aktivnosti u regionima koji obično obezbeđuju inhibitornu kontrolu nad mrežama za regulisanje agresije. Drugim rečima, delovi mozga koji mogu da ograniče agresivni odgovor postaju manje uticajni nakon gledanja nasilne interakcije.

Ipak, istraživači naglašavaju da je ovo samo mali deo mnogo šire mreže. Subkortikalna kola koja su praćena predstavljaju ponavljajuće elemente u sistemu za kontrolu agresije, ali ne objašnjavaju u potpunosti ponašanje. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo kako više moždanih regiona zajedno reaguje dok životinja prati agresivne scene.

Ovakva reakcija može imati adaptivnu ulogu kod životinja. Za miša koji živi u okruženju sa čestim sukobima, spremnost da brzo odgovori na pretnju može biti korisna za opstanak. Naučnici upozoravaju da se rezultati ne mogu direktno preneti sa miševa na ljude, iako su pogođeni moždani regioni i kola snažno očuvani među vrstama.

Sledeći eksperimenti treba da ispitaju da li ženke koje gledaju borbe među mužjacima menjaju svoje preferencije za parenje. Tim takođe planira da proveri da li se iste moždane i bihejvioralne promene mogu veštački izazvati stimulisanjem odgovarajućih nervnih obrazaca.