Google je sklopio dogovor sa Blue Origin o lansiranju malih satelitskih centara podataka u orbitu, kao deo istraživačkog programa Project Suncatcher. Prvo lansiranje planirano je za početak 2029. godine, raketama New Glenn kompanije Blue Origin.
Projekat predviđa mrežu međusobno povezanih satelita koji će koristiti solarnu energiju u orbiti. U svakom satelitu trebalo bi da bude serverska oprema približnog kapaciteta jednog serverskog reka, kao i nekoliko Google Tensor Processing Units, sopstvenih procesora kompanije Google namenjenih za mašinsko učenje.
Sateliti bi bili postavljeni u sunčevo-sinhronu orbitu, gde bi mogli da iskoriste obilno sunčevo zračenje. Namera kompanije Google je da ispita da li računarska infrastruktura može da funkcioniše van Zemlje i da li bi takav pristup mogao da se proširuje u budućnosti.
Centri podataka na Zemlji troše električnu energiju, zauzimaju prostor i zahtevaju složene sisteme za hlađenje. Orbita nudi stalan pristup sunčevoj energiji, ali svemirsko okruženje nosi i niz tehničkih problema koji tek treba da se reše.
Jedan od najvećih izazova je odvođenje toplote. U vakuumu ne funkcionišu uobičajeni načini hlađenja, pa bi toplota morala da se ispušta preko cevi i panela. Dodatni rizik predstavlja svemirsko zračenje, koje može da izazove promene u binarnim podacima, odnosno takozvane greške „bit-flip“.
Google je već poslao prvi serverski satelit u nisku Zemljinu orbitu u oktobru, ali on može da radi samo po 15 minuta u jednom ciklusu. Prelazak sa jednog eksperimentalnog satelita na veliku mrežu zahtevao bi godine razvoja i značajna sredstva.
Troškovi lansiranja su još jedna prepreka. Čak i rakete velikog kapaciteta mogu da ponesu ograničenu količinu serverske opreme u poređenju sa kopnenim centrima podataka. Istovremeno, veći broj objekata u orbiti povećava rizik od sudara i stvaranja svemirskog otpada.
