Tržište poslovnog softvera ubrzano se udaljava od pretplata po korisniku i prelazi na naplatu prema upotrebi, hibridne modele i tokene. Iako takav pristup na prvi pogled deluje pravednije, jer bi firme plaćale samo ono što zaista koriste, on donosi znatno veću neizvesnost u budžetiranju.
Prema podacima navedenim u analizi TechRadar Pro, 23 odsto dobavljača softvera promenilo je glavni cenovni model u poslednje dve godine. Kod vodećih alata, prelazak na potrošačke ili kombinovane tarife bio je povezan sa rastom prosečne vrednosti ugovora od preko 50 odsto. Prosečan trošak po korisniku, pak, može da poraste do 37 odsto u poređenju sa klasičnim licencama po sedištu.
Razlika je u načinu naplate. Kod pretplate po korisniku, kompanija unapred zna koliki je mesečni iznos, bez obzira na broj pojedinačnih aktivnosti. Kod modela prema upotrebi, svaka obrada, automatizovani zadatak, izvučeni podatak ili generisani rezime može da donese dodatni trošak. Tako veće korišćenje alata direktno povećava račun.
Pregovaranje takođe postaje teže. Prosečni popusti kod ugovora sa potrošnjom za 30 odsto su niži od onih koji se postižu kod licenci po korisniku. Dobavljači mogu da istaknu da trošak može da se smanji manjom upotrebom, ali to kompanije stavlja u nezgodan položaj: ograničavanje korišćenja može da znači i ograničavanje produktivnosti.
Dodatni problem predstavljaju aktivnosti koje se izvršavaju bez direktne ljudske intervencije. Prema analizi, 35 odsto ukupne potrošnje dolazi upravo iz takvih procesa. Zbog toga godišnja varijacija mesečnih budžeta može da poraste sa oko 4 odsto kod fiksnih pretplata na 38 odsto kod potrošačkih modela. U prvih šest meseci nakon potpisivanja ugovora, stvarni troškovi mogu da odstupaju za više od 15 odsto od prvobitne procene.
Da bi izbegle neprijatna iznenađenja, kompanije treba precizno da utvrde šta predstavlja naplativu jedinicu, da postave ograničenja za dodatnu potrošnju i dogovore cenovne nivoe prema obimu. Umesto povremenih provera ugovora, potrebno je kontinuirano praćenje upotrebe i sistemi za rano upozoravanje pri naglim skokovima troškova.
