Platna industrija je dugo povezivala sigurnost sa radom iz kancelarije, zbog pristupa osetljivim finansijskim sistemima i podacima. Ali razvoj oblačnih platformi, kriptografije i upravljanja korisničkim dozvolama postepeno smanjuje potrebu da ljudi koji održavaju te sisteme budu na istoj fizičkoj lokaciji.
Savremene platne infrastrukture mogu da se prate i njima upravlja na daljinu gotovo isto kao iz centralne kancelarije. Umesto da mrežna lokacija bude glavni znak da je nečiji pristup bezbedan, sve veću težinu imaju potvrđeni identitet korisnika, upravljani uređaj koji koristi, njegova uloga i konkretna poslovna potreba za pristupom.
Takav pristup može da proširi i bazu za zapošljavanje. Kompanije nisu ograničene samo na talente u gradovima u kojima imaju kancelarije, već mogu da traže kadar prema znanju i sposobnostima. Ipak, veća fleksibilnost zahteva jasno postavljene obaveze, rokove i odgovornosti.
Rad na daljinu ne uklanja bezbednosne rizike, već ih menja. U fizičkoj kancelariji smanjuje se rizik od neovlašćenog ulaska u prostorije ili povezivanja nepoznatih uređaja na mrežu. S druge strane, može biti teže proveriti novog zaposlenog koji nikada nije upoznat lično, kao i sprečiti prevare preko službi tehničke podrške.
Ključna zaštita, prema ovom pristupu, nije samo u internim pravilima, već u ograničavanju obima pristupa. Podaci o vlasnicima kartica ne moraju da stignu do uređaja u kućnoj kancelariji, ako ostaju u odvojenim oblačnim okruženjima. Pristup može biti vremenski ograničen, posredovan i u potpunosti evidentiran, umesto da se zasniva na trajnim korisničkim ovlašćenjima.
Za proveru novih ljudi potrebno je više slojeva kontrole: snažna identifikacija, provera prisustva, isporuka službenih uređaja na potvrđene adrese i njihovo povezivanje sa pristupnim pravima. Dodatno, principi minimalnih privilegija, podela dužnosti, redovne provere pristupa i nadzor neuobičajenog ponašanja mogu da ograniče štetu ako neka provera ne uspe.
Ipak, mesto sa kog se radi ostaje važno sa pravnog aspekta. Pravila o čuvanju podataka, sankcije i obaveze poput DORA mogu da odrede iz kojih država zaposleni smeju da pristupaju određenim sistemima. Povremeni susreti uživo takođe ostaju korisni za izgradnju poverenja u distribuiranim timovima.
