Tvrdnje da rasne grupe imaju urođene razlike u inteligenciji nemaju potporu u savremenoj genetici, evolutivnoj biologiji, antropologiji i psihologiji. Iako takve ideje ponovo dobijaju prostor u javnim debatama i u delu akademskih publikacija, njihova metodologija često je ozbiljno osporavana.
Pristalice takozvanog naslednog pristupa tvrde da genetske razlike imaju presudnu ulogu u objašnjavanju razlika u ponašanju i inteligenciji među društveno definisanim rasnim kategorijama. Međutim, genetski podaci pokazuju da najveći deo ljudske genetske raznolikosti postoji unutar samih populacija, a ne među rasnim grupama.
Fizičke karakteristike, kao što su boja kože, tekstura kose ili sposobnost varenja mleka, povezane su sa prilagođavanjem određenim sredinama i istorijskim uslovima. One ne stvaraju jasne biološke granice koje bi odgovarale uobičajenim rasnim podelama. Istraživanja drevne DNK dodatno pokazuju stalno mešanje ljudskih populacija kroz migracije tokom istorije, što predstave o genetskoj „čistoti“ čini neosnovanim.
U ovakvim raspravama često se koriste rezultati IQ-testova i baze sa navodnim nacionalnim prosecima. Međutim, naučnici ukazuju da ove baze imaju ozbiljne metodološke nedostatke. Testiranje se ne može jednostavno porediti među kulturama sa različitim pristupom formalnom obrazovanju, različitim jezicima i različitim društvenim uslovima.
Poznat je i efekat rasta IQ-rezultata tokom 20. i 21. veka. Brzina te promene ukazuje na to da sredina, obrazovanje i društvene okolnosti imaju veliki uticaj, jer se genetske promene ne dešavaju takvim tempom.
Samo poimanje inteligencije ostaje složeno. IQ-testovi mere određene kognitivne sposobnosti, ali ne obuhvataju aspekte kao što su kreativnost ili socijalna inteligencija. Glavne naučne teorije o razvoju ljudskih kognitivnih sposobnosti usmerene su na ulogu kulture, učenja, saradnje i složenih društvenih odnosa.
Istorijski gledano, slična biološka objašnjenja korišćena su za opravdavanje eugenike, prisilne sterilizacije i rasne diskriminacije. Savremeni dokazi, ipak, ne podržavaju hijerarhiju ljudskih grupa prema urođenim mentalnim sposobnostima.
